Obrazloženje:
Najveći problemi da se okolina adekvatno zaštiti od izvora zagađenja vezan je kvalitetom procijene rijetkih situacija koje su istovremeno posebno opasne.
Procjena rizika od situacija gdje jedan ili čak nekoliko parametra istodobno odstupi nekoliko standardnih devijacija od srednjaka ne može se zanemariti u procijeni rizika na okoliš. To je princip koji vrijedi bez obzira na skalu projekta (od elektrane, toplana, spalionica, industrijskih postrojenja, do vlakova, aviona i cisterni, ili osobnih automobila). Na pr., kod procijene potencijalnog utjecaja velike elektrane na okoliš gleda se položaj rasjeda radi potresa koji bi je mogao ugroziti, iako su potresi rijetki; gleda se položaj građevine spram avionskih koridora, iako su padovi aviona rijetki, itd).
Pažljivi i znalački postupak procjene vjerojatnosti rijetkih događaja i njihovih potencijalnih učinaka osnova je izrade bilo koje valjane studije ugroze, pa i one vezane na utjecaja na okoliš. (Osiguravajuće kuće to znaju. I u mnogim godinama prije nedavnog potresa u Zagrebu, su premije za osiguranje kuća protiv potencijalnih šteta od potresa bile veće nego za bilo koju drugu ugrozu pojedinačno, a skoro i ukupno kao sve druge ugroze zajedno.)
U tom smislu, izrađivači Studije u upoznati s osnovama: Treba množiti vjerojatnost pojedinih okolnosti s njihovim potencijalnim učinkom na objekt („zahvat“) i na okoliš. To je i esencijalna poruka jednostavne formule koji imamo na dnu 144 stranice Studije, V = S × E.
No jednostavna formula ne povlači da je i postupak procijene imalo jednostavan. U „pravoj studiji“ se ti svi faktori uvjerljivom analizom izračunavaju/procjenjuju, te se kvantificiraju do potrebne dubine. Toga nema u predstavljenoj Studiji, koja nadalje u procijeni parametra postaje vrlo neozbiljna.
Vjerojatnost pojedinih okolnosti se ne kvantificira već se izražava u tri boje (odnosno tri pridjeva), pri čemu zelena kaže da je vjerojatnost „zanemariva“. Nakon toga u Studiji sve „pomnoženo“ sa zelenom bojom također postaje „zanemarivo“. Faktor „ranjivosti“ se također navodi bez značajnijih raščlanjivanja. Zelena boja se arbitrarno (bez obrazloženja i kvantifikacije) dodjeljuje.
„Množenje boja“ predstavljeno u većem broju tablica u centralnom dijelu Studije (Sekcija D) je daleko od nivoa bilo koje ozbiljnog rada na ovu temu. Studija je stoga neprihvatljiva, i, s obzirom da se bavi ozbiljnim pitanjem okoliša i zdravlja, zapravo – opasna.
Pitanje A: Zašto autori Studije ne procjenjuju rizike i moguće učinke kvantitativno, već ih u pravilu samo opisno odbacuju kao „zanemarive“?
Pitanje B: Zašto autori Studije nisu dobavili stručne podatke za ekstremne okolnosti kojima zahvat može biti izložen, već se ograničavaju na statističke prosjeke?
Pitanje C: Da li su autori Studije svjesni da pri istinskoj procijeni utjecaja na okoliš treba adresirati naročito opasne situacije, da postoje protokoli za to, te da nije dovoljno promatrati samo okolnosti u njihovom srednjaku, i postrojenja koja cijelo vrijeme u idealnim uvijetima?
