Spaljivanje je zastarjeli, neodrživi način zbrinjavanja otpada. Spaljivanje otpada, posebno plastike, emitira uz zrak opasne spojeve i proizvodi velike količine toksičnog pepela. Prenosimo dijelove novog izvještaja kojeg je zajednički sačinilo i objavilo više organizacija diljem svijeta. Izvještaj u cijelosti je moguće pogledati koristeči poveznicu u tekstu.
Sveobuhvatni novi izvještaj “Spaljivanje otpada i okoliš“, koji su objavili Arnika iz Češke, Centar za pravdu okoliša i razvoj (CEJAD) iz Kenije, Centar za istraživanje i obrazovanje za razvoj (CREPD) iz Kameruna, Toxics Free Australia (TFA) i IPEN, utvrđuje da spaljivanje otpada, posebno plastike, emitira u zrak velike količine opasnih tvari i proizvodi velike količine visoko toksičnih čvrstih ostataka (pepela), što je neodrživo za zdravlje čovječanstva i planeta. Planet je suočen s trostrukom planetarnom krizom gubitka bioraznolikosti, klimatskim promjena i toksičnim onečišćenjem, a spaljivanje otpada doprinosi svakom od ovih, međusobno povezanih, problema. Izvještaj zaključuje da je otpad globalno potrebno zbrinjavati na načine koji isključuju njegovo spaljivanje.
“Spaljivanje otpada i spalionice otpada za proizvodnju energiju su toksična minska polja za obližnje zajednice i proizvode toksične emisije i dodatni otpad koji prijeti planetu”, rekao je Jindřich Petrlík, koautor studije i direktor Programa za toksine i otpad u Arnici.
“Pepel iz spalionice je visoko opasan otpad koji sadrži neke od najtoksičnijih poznatih kemikalija, i bolje je izbjeći njegovu proizvodnju nego se baviti njegovim zbrinjavanjem. Umjesto onečišćujućih tehnologija poput spaljivanja, potrebne su nam politike nultog otpada koje uključuju prevenciju otpada, ponovnu upotrebu, bolju sakupljanje i razvrstavanje, kompostiranje, recikliranje i sigurne tehnologije zbrinjavanja ostataka otpada bez sagorijevanja, istinska rješenja za kružno upravljanje otpadom.”
Prema Svjetskoj banci, otprilike 11% otpada proizvedenog globalno se spaljuje, iako je taj postotak veći za plastični otpad, pri čemu UNEP otkriva da se 17% plastike spaljuje. Spaljivanje plastike i drugih materijala proizvodi dioksine, skupinu kemikalija koje su globalno zabranjene i koje su poznate kao najtoksičnije tvari na planeti, povezane nastankom karcinoma, narušenjem reproduktivnog zdravlja, oštećenjem imunološkog sustava i drugim ozbiljnim zdravstvenim problemima. Spalionice stvaraju velike količine čvrstog otpada (pepeo na dnu peći) – proizvedenog pepela može biti do 30% težine otpada koji ulazi u postrojenje. I pepeo u zraku i i onaj nastao na dnu peći u spalionicama su visoko kontaminirani dioksinima i drugim kemikalijama poput PFAS “zauvijek kemikalija”, polikloriranih bifenila (PCB) i drugih trajnih organskih zagađivača, a njihovo zbrinjavanje je uglavnom neregulirano. Izvještaj navodi da količina nereguliranih dioksina u pepelu iz dimnjaka premašuje maksimalni tolerirani unos dioksina za cijelu svjetsku populaciju čak 133 puta.
Zajednice koje žive u blizini spalionica su u pravilu najizloženije njihovim štetnim učincima na zdravlje. Istraživanje iz 2013. godine proučilo je smrtnost od raka tijekom deset godina za stanovnike u blizini spalionice otpada, otkrivajući veće rizike za nekoliko vrsta raka. Druge studije su pokazale visoke stope respiratornih bolesti, pobačaja, prijevremenih poroda i kongenitalnih abnormalnosti kod onih koji žive u blizini spalionica.
Kontaminacija hrane u blizini spalionica rijetko se proučava, a ipak je vjerojatan put izlaganju dioksinima i drugim visoko toksičnim kemikalijama. Studija iz 2021. pokazala je da su farmeri koji žive u blizini spalionice imali više razine dioksina i drugih toksičnih kemikalija u krvi od opće populacije tog područja, vjerojatno zbog veće konzumacije lokalno proizvedene hrane. IPEN je otkrio da je 24 od 26 uzoraka jaja slobodnih kokoši sakupljenih u blizini spalionica u 12 zemalja sadržavalo dioksine i/ili druge visoko toksične kemikalije iznad EU sigurnosnih granica za hranu.
“Ozbiljno smo zabrinuti zbog spaljivanja otpada i prijetnji okolišu i ljudskom zdravlju od spaljivanja otpada u afričkim zemljama,” rekao je Griffins Ochieng, suosnivač i izvršni direktor CEJAD-a. “Zbrinjavanje otpada, a posebno rastući teret plastičnog otpada, značajan je problem koji treba rješavati na izvoru, ograničavajući proizvodnju plastike.”
Dok je nastavak pregovora o globalnom ugovoru o plastici zakazan za kasnije ove godine, industrija i dalje promovira “kemijsko recikliranje” plastike, spaljivanje otpada za energiju i plastični otpad kao gorivo (tzv. gorivo dobiveno iz otpada, engleski: refuse-derived fuel, RDF).
Izvještaj navodi da kemijsko recikliranje (ponekad nazvano “naprednim” recikliranjem) ima slične ekološke učinke kao i spaljivanje, jer proizvodi velike količine opasnog otpada i malo korisnih produkata. Također, spalionice otpada za proizvodnju energije potiču daljnje i veće stvaranje otpada, umjesto promicanja održivih načina ponovne uporabe sirovina i recikliranja otpada.
“Kemijsko recikliranje plastike je mit i ne bi se trebalo smatrati ekološki sigurnim izlazom iz krize plastike,” komentira Gilbert Kuepouo, izvršni direktor CREPD-a. “Projekcije pokazuju da bi do 2050. godine spaljivanje plastike za energiju moglo stvoriti više stakleničkih plinova nego što svi fosilni izvori zajedno proizvode. Spaljivanje otpada za energiju je neučinkovito i proizvodi emisije koje uništavaju klimu, koje ne možemo tolerirati.”
Industrija sve više promovira spaljivanje otpada za globalni Jug, posebno za jugoistočnu Aziju gdje je to najneprikladnije. Australija je kritizirana zbog promoviranja izvoza plastičnog RDF-a u zemlje jugoistočne Azije unatoč nacionalnoj zabrani izvoza plastičnog otpada. Ove je godine, Australija promijenila svoj stav i sada klasificira RDF kao opasni otpad koji zahtijeva dozvolu za izvoz, ali vlada i dalje promovira spaljivanje otpada.
“Korištenje plastičnog otpada kao goriva pogoršat će globalnu krizu otpada i potisnuti projekte spaljivanja u regiju jugoistočne Azije, što bi bila katastrofa za klimu, zdravlje i okoliš,” dodaje Jane Bremmer, predsjednica TFA-e i koordinatorica kampanje Nulti otpad Australija. “Moramo izbjeći lažna rješenja industrije poput spaljivanja otpada i umjesto toga ulagati u održive politike nultog otpada koje promoviraju zaista održivu budućnost.”
Osim što preispituje znanost oko spaljivanja otpada, Izvještaj uključuje brojne studije slučaja iz cijelog svijeta koje pokazuju neuspjehe spaljivanja i njegove prijetnje ljudskom zdravlju i okolišu.
