Suprotno ambicijama izrečenim u NPOO o rješavanju infektivnog otpada na KBC Zagreb, projekt spalionice na Rebru, uz slabosti koje se opsežno diskutiraju u tekućoj javnoj raspravi, ne može riješiti problem infektivnog otpada na svim sastavnicama KBC Zagreb, već samo jednoj od njih, iako najvećoj.
Suprotno izloženom projektu spalionice, zalažemo se za slijedeće rješenje tog otpada, primjenjivo na sve sastavnice. Dorade i prilagodbe su moguće, ali predložen put izgleda kao moguć naćin da se izbjegnu užasi koji se ukazuju pri studiraju prijedloga projekta spalionice na Rebru i prateće studije utjecaja na okoliš:
- Uvođenjem postupka pažljivijeg odvajanja infektivnog od neinfektivnog medicinskog otpada moguće je postići višestruko smanjenje količine infektivnog otpada. Naime, udjel infektivnog otpada u medicinskom otpadu na KBC Zagreb je oko 75%, a preporučeni svjetski standard je 15%. Provođenje programa pravilnog sortiranja medicinskog otpada bi reducirao količinu tog otpada sa sadašnjih 700 tona/god no oko 150 tona/god. To odgovara količini od manjoj od 0.5 tona/dan. Kao i kod nemedicinskog otpada u kućanstvima i drugdje, i kod medicinskog otpada je prošlo vrijeme jedne kante koja udomljuje (skoro) sav otpad. Na primjer, ostaci pakiranja ne bi smjeli biti ne bi značajan ili prevlađujući dio sadržaja vreća s infektivnm otpadom.
- Manju količinu odvojenog infektivnog otpada je lakše i sterilizirati, i tu se autoklaviranje nameće kao optimalno rješenje, s više mogućih podvarijanati, na nivou odjela ili cijele ustanove. Kako na Bolnici Rebro, tak i na svim sastavnicama KBC Zagreb. Pri tome se nastala toplina može i opet oporabljivati u značajnom postotku, na lokacijama gdje se to isplati, npr. za podizanje temperature u krugu s toplom vodom na instituciji ili u zgradi.
- Daljnje zbrinjavanje steriliziranog otpada, uz više mogućih načina da se to učini, značajno je jeftinije i sigurnije nego za infektivni otpad. Po potrebi i računici, moguće je skladištenje steriliziranog otpada na nekoliko dana, da bi smanjila frekvencija odvoza na destinaciju za daljnje zbrinjavanje. Skladišta za skladištenje prije odvoza mogu biti daleko manja od onih koja se predlažu za infektivni otpad u varijansti spalionice na Rebru, s daleko manje zahtjeva u izvedbi.
- Zbrinjavanje steriliziranog otpada na adresama i u organizaciji privrednih subjekata izvan bolnica, u navedenim količinama, je vjerojatno značajno povoljnije financijski nego zbrinjavanje visokotoksičnog pepela i šljake u varijanti sa spalionicom na Rebru. Pri tome je izgledno da se zbrinjavanje 0.5 tona po danu steriliziranog otpada može riješiti u Hrvatskoj, a sortiranje je prvi korak prema cilju optimalnog zbrinjavanja.
Gore opisano rješenje je u duhu preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, Europske unije i hrvatskim zakonom propisanih prioriteta u zbrinjavanja infektivnog otpada. Daleko bolje od od gomilanja pa spaljivanja, pa rukovanja visokotoksičnim pepelom u okviru bolnice. Uz sve druge opasnosti koje projekt spalionice na Rebru nosi.
(Gore opisan je pogled osobe, “doškolovane” na temi, preko perioda otprilike dvije godine, unutar GIMZ-a, koji je dio građanske zajednice Maksimira (i Zagreba), a kojeg su i bolnica Rebro i njeni djelatnicu uvelike dio, po mjestu rada, a mnogi i stanovanja. Tekst nije naročito originalan, jer nitko pametan na svijetu više ne gradi bolničke spalionice, jer su one su postale istinski neprihvatljive!)