Prema studiji/SUO, i riječima projektanta na javnom izlaganju, spalionica će ljeti služiti za namirivanje (dijela) velike potrebe bolnice za toplom vodom. (Potreba dodatnog hlađenja spalionice ljeti pri tom nije spomenuta, kao niti u studiji.)
Naravno, potrebe bolnice za toplom vodom nisu nimalo manje zimi, dnevna proizvodnja infektivnog otpada uglavnom ista, a mogućnosti skladištenja ograničene na 15 dana. Iz čega izlazi da spalionica nije uopće u stanju doprinijeti grijanju bolnice zimi. To su prazne riječi u studiji! Već, i zimi, samo povremeno pomoći s toplom vodom.
Planirana spalionica je zapravo veliki, bučni bojler za pripremu dijela tople vode!*
Pri tome, to bojler koji ne radi skoro polovicu vremena!+ Bilo zimi ili ljeti! Malo radi, malo ne!
Valjda se isplati!? Teško!
+ Detaljnije: U Studiji je navedeno, da će spalionica raditi samo 5000 sati u godini, 24 sata na dan (to je 208 dana). Spalionica nece raditi za vrijeme 15-dnevnih pauza, njih desetak u godini, približno jednoliko raspoređenih. U tim dvotjednim pauzama će se infektivni otpad skladištiti u novom hlađenom skladištu, u svrhu kasnijeg dopunjavanja na dnevno proizvedene količine. Sve radi toga što dnevno proizvedene količine otpada u Bolnici (700 tona/365 dana=1.92 tona/dan) nisu dovoljne za njen 24-satni rad, čak pri njenom u njenom očekivanom smanjenom radnom kapacitetu (140kg/h ili 3.36 tona/dan). Cilj je spalionicu ne gasiti kad se upali (osim za servis), jer je to ekonomski i sigurnosno nepoželjno. Što se ipak 20tak puta godišnje događa u projektu spalionice na Rebru, jer – imaju premalo (!) zaraznog otpada.
* Račun koji uzima u obzir prosječnu potrošnju tople vode po bolničkom krevetu u svijetu, i snagu spalionice planirane na Rebru podupire taj zaključak.