Stockholmska konvencija i Hrvatska

Što je Stockholmska konvencija?

Stockholmska konvencija je globalni ugovor za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša od postojanih organskih onečišćujućih tvari. To su kemikalije koje dugo ostaju netaknute u okolišu, postaju geografski široko rasprostranjene, nakupljaju se u masnom tkivu živih organizama i otrovne su za ljude i divlje životinje.

Stockholmska konvencija i Hrvatska

Hrvatska je potpisnica Stockholmske konvencije od 2006. godine (Hrvatski Sabor: Odluka o potvrđivanju Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, NN – MU 11/2006). Konvencija je stupila na snagu za Hrvatsku 30. travnja 2007. godine.

Potvrđivanjem Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, Republika Hrvatska se pridružuje državama koje su istu već potpisale i potvrdile te ispunjava svoju obvezu prema Nacionalnom programu Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2006. godinu. (preuzeto sa stranice mingor.gov.hr)

Stockholmska konvencija, Spalionica, i Studija

Na mrežnoj stranici Ministarstva gospdarstva i održivog razvoja posvećenoj Stockholmskoj konvenciji nalazimo:

“Stockholmska konvencija koja je usvojena 23. svibnja 2001. godine usmjerena je na smanjenje, i gdje je prikladno sprečavanje ispuštanja, 12 postojanih organskih  spojeva u okoliš (aldrin, klordan, DDT, dieldrin, eldrin, heptaklor, heksaklorbenzen, mirex i toksafen, PCB-i, HCB, PCDD/PCDF).

Na temelju mnogobrojnih istraživanja posljedica uporabe postojanih organskih onečišćujućih tvari u poljoprivredi, veterini, šumarstvu i industriji te ispuštanja ovih tvari u atmosferu, vode i tlo, došlo se do znanstvenih spoznaja kako je njihova uporaba štetna po zdravlje ljudi, naročito u zemljama u razvoju, te posebice na žene i preko njih na buduće generacije.

Na temelju njihovog štetnog utjecaja na okoliš mogu se svrstati u četiri glavne skupine:

  • dioksine i furane koji se ispuštaju u atmosferu pri nepotpunom izgaranju goriva iz stacionarnih ili mobilnih izvora te pri termičkoj obradi otpada. 

Konvencijom se propisuju:

  • uvjeti kako bi se postiglo ukidanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza postojanih organskih onečišćujućih tvari na globalnoj razini.
  • za sve nove izvore i izvore koji će se modernizirati propisuje se obveza primjene najboljih raspoloživih tehnika
  • donošenje strategije gospodarenja otpadom nastalim odlaganjem otpadnih postojanih organskih onečišćujućih tvari
    • ..”

(naglasci od nespal.net)