Od 189. stranica Studije (bez priloga) na ovo poglavlje odnosi se samo dvije i pol stranice na kojima se raspravlja o tome gdje nastaju štetne tvari, daje se usporedba emisija iz različitih postrojenja i sl.
O mogućim utjecajima tijekom korištenja zahvata na zdravlje ljudi u okolici postrojenja i gradu Zagrebu ima vrlo malo.
U prvom paragrafu navodi se, citiram: „U izvještaju Ministarstva zaštite okoliša Republike Njemačke se navodi da je primjenom modernih sustava za čišćenje dimnih plinova ukupna emisija iz postrojenja u Njemačkoj pala na približno 1/1000 vrijednosti emisija prije primjene IED Direktive, te je u zaključku izvještaja istaknuto da emisije iz ostalih izvora ispuštaju i do dvadeset puta više onečišćujućih tvari u zrak“.
U tome nema ništa sporno, bravo za Njemačku (!). Ali autori studije istovremeno su zaboravili navesti da je broj spalionica za zarazni medicinski otpada (u kojima kao produkt izganja nastaju i opasne onečišćujuće tvari) u Njemačkoj sa 554 u 1988. godini sveden na 0 (nulu!) u 2002. godini, kako je prokazano na grafikonu koji slijedi (izvor: Dio smjernica za primjenu Stockholmske konvencije koji se odnosi na spalionice, str 73.)
Autori studije zaboravili su razmotriti i činjenicu da je Zagreb grad koji se ne može pohvaliti dobrom kakvoćom zraka. Na listi od 344 europskih gradova za koje se prati kvaliteta zraka (European Environment Agency: European city air quality viewer, https://www.eea.europa.eu/themes/air/urban-air-quality/european-city-air-quality-viewer) nalazi na nalazi na niskom 282. mjestu (što je pozicija niža, kvaliteta zraka je lošija). Dakle, Zagreb na toj listi ulazi u 20% gradova s najlošijem kvalitetom. Istovremeno njemački München ima puno bolju kvalitetu zraka i nalazi se 91. mjestu.
Kvaliteta zraka u Zagrebu je nepovoljna što pokazuju redovita mjerenja na mjernim postajama jer se bilježe opetovana prekoračenja graničnih vrijednosti za pojedinačne onečišćujuće tvari u zraku. To ukazuju da je kumulativni efekt emisije onečišćujućih tvari iz postojećih pokretnih ili nepokretnih izvora takav da je neprihvatljiva izgradnja spalionica koja će svakodnevnim radom u zrak kontinuirano isporučivati nezanemarive količine onečišćujućih tvari i dodatno zagađivati već zagađeni zrak Zagreba.
Odabirom lokacije u gradu s atmosferom opterećenom različitim zagađenjima i u gusto naseljenom području, potencijalni negativni utjecaji planiranog zahvata na zdravlje ljudi su maksimalizirani (kako u uvjetima normalnog rada tako i u mogućim rizičnim situacijama).
Utjecaj zahvata na ljude u studiji se razmatra isključivo kroz zadovoljavanje graničnih vrijednosti emisije onečišćavaća. To bi se možda i moglo prihvatiti kad bi se zahvat nalazio u nenaseljenom području. Svaki stručnjak, a pogotovo stručnjaci iz područja medicine i zaštite okoliša, znaju da je princip graničnih vrijednosti za onečišćivače okoliša krhak – granične vrijednosti koje vrijede danas i smatraju se prihvatljivim i neopasnim već sutra to često nisu. Granične vrijednosti ne smiju se stoga primjenjivati olako bez dobrog promišljanja i bez uzimanja u obzir svih relevantnih faktora (npr. lokacije zahvata).
Temeljem novih spoznaja granične vrijednosti za onečišćujuće tvari u zraku se periodički revidiraju, usvajaju se nove vrijednosti, smjernice i propisi. Cilj je revizija postići razinu onečišćenja koja će biti manje štetna za ljude i okoliš. Na žalost, do novih spoznaja najčešće se dolazi teškim putem ‒ one su pretežito rezultat praćenja pojavnosti određenih bolesti kod ljudi (i/ili životinja) koji su godinama živjeli u „sigurnom“ okolišu ‒ izloženi onečišćenju u koncentracijama koje su zadovoljavale postavljene granične vrijednost.
Svjetska zdravstvena organizacija je 2021. godine izdala smjernice s novim graničnim vrijednostima za više onečišćujućih tvari u zraku (World Health Organization (2021): WHO global air quality guidelines: particulate matter (PM2.5 and PM10), ozone, nitrogen dioxide, sulfur dioxide and carbon monoxide, https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/345329/9789240034228- eng.pdf?sequence=1&isAllowed=y). Granične vrijednosti koje se navode u WHO smjernicama iz 2021. za više onečišćujućih tvari u zraku su značajno niže od onih koje u ovom trenutku propisuju u EU i koje su ugrađene i u zakonsku regulativu u Hrvatskoj.
U tijeku je i revizija graničnih vrijednosti u EU kojoj je cilj postići bolje usklađivanje sa smjernicama WHO iz 2021. te će novi standard biti će postavljeni već ove ili sljedeće godine. Primjena novih smjernica još će bolje pokazati stvarno stanje kvaliteta zraka u Zagrebu (s postojećim onečišćenjem nove granice će se jače i češće prekoračivati).
U takvim je uvjetima zaključak koji se iznosi na 140. str studije gdje stoji, citiram: „Usporedbom izmjerenih koncentracija (Tablica D-4) i modeliranih koncentracija (Tablica D-3) vidljivo je da čak i u najgorem scenariju maksimalnih modeliranih koncentracija ne dolazi do prekoračenja graničnih vrijednosti sumporovog dioksida i dušikovih oksida“ nema veliko značenje. Razina postojećeg onečišćenja zraka u Zagrebu je znatna i nema „mjesta“ za nove doprinose.
Na javnom izlaganju izrađivači studija iznijeli su tvrdnju da postoje samo “stari” znanstveni radovi s ovom tematikom te da se štetna djelovanja odnose na pogone sa zastarjelom tehnologijom. To nije točno. Istina je da su nove tehnologije manje štetne od starijih i da nema mnogo radova koje se vežu uz postrojena s novim tehnologije – no ne može se tvrditi da je to zbog njihove “neškodljivosti” za zdravlje ljudi ‒ činjenica je da je proteklo premalo vremenada bi se eventualne posljedice mogle manifestirati i napraviti ocjena. Riječ o kroničnim (subletalnim) trovanjima u malim dozama čije se posljedice u populaciji teško uočavaju i ponekad je potrebno više godina čak i desetljeća da se one uoče.
Zbog pozicioniranja spalionice u gusto naseljeni dio grada, činjenice da kvaliteta zraka u Zagrebu nije zadovoljavajuća i da već postojeće onečišćenje ugrožavaju zdravlje građana, svako dodatno povećavanje koncentracije štetnih tvari u zraku predstavlja dodatan rizik za zdravlje velikog broj ljudi u slučaju ovog zahvata potrebno je primijeni princip predostrožnosti (Precautionary principle) (https://www.era-comm.eu/Introduction_EU_Environmental_Law/EN/module_2/module_2_10.html) istaknut na stranicama Europske komisije i Akademije za europske zakone (Academy of European Law) koji u područjima sigurnosti hrane, kvalitete zraka, i dr, striktno preporuča pristup “better safe than sorry” (u hrvatskom ekvivalentu: “bolje spriječiti nego liječiti”). Princip se primjenjuje u slučajevima kad nije moguće dokazati da zahvat neće imati štetnih posljedica za ljude. Temeljem primjene principa predostrožnosti studiju je potrebno odbaciti.
