Zašto mjerenja nisu dovoljna?

Uvjeravaju nas da ćemo biti sigurni jer će se provoditi kontrole, odnosno nadzor i mjerenja emisije onečišćujućih tvari u zrak.

Međutim:

Kvalitetan nadzor emisije onečišćujućih tvari u zrak iz postrojenja za spaljivanje moguć je samo ako se provodi kontinuirano mjerenje emisije.

Problem je što:

1. Kontinuirano mjerenje emisije za mnoge izrazito opasne spojeve, kao što su dioksini i furani, nije moguće pa tako ne postoji niti mogućnost praćenja njihove emisije u stvarnom vremenu.
2. Za dio spojeva čiju atmosfersku emisiju nije moguće kontinuirano pratiti postoji mogućnost povremenih, periodičkog mjerenja emisija no takva mjerenja nisu reprezentativna.
3. Za dio onečišćujućih tvari mjerenja uopće nisu moguća – npr. lebdeće čestice dijelom se formiraju nakon izlaska iz dimnjaka

To znači da za mnoge izrazito opasne tvari kontinuirani nadzor učinkovitosti njihovog uništavanja i uklanjanja filterima u svrhu sprečavanja njihove emisije u zrak, praktički nije moguć.

Pametnome dosta! Nismo sigurni! Nema mjesta za spalionice medicinskog otpada u gradu!

Opširnije u nastavku dolje!

Opširnije

Kontinuirana mjerenja emisije (mjerenje pomoću automatiziranog sustava mjerenja trajno ugrađenog na lokaciji) mogu se provoditi samo za dio onečišćujućih tvari/ i spojeva nastalih izgaranjem. Kontinuirani monitori emisija, s odgovarajućim radnim rasponima, dostupni su za spojeve kao što su ugljični monoksid, ugljični dioksid, dušikov dioksid, klorovodik, sumporovodik, amonijak i sl.

Za dio spojeva čiju atmosfersku emisiju nije moguće kontinuirano pratiti postoji mogućnost povremenih, periodičkog mjerenja emisija. To su mjerenja u određenim vremenskim intervalima primjenom ručnih ili automatskih metoda

U čemu je problem s periodičkim mjerenjima?

• Periodička mjerenja se rijetko provode, obično nekoliko puta godišnje. To su često relativno složena mjerenja i analize. Na primjer, metode analize dioksina u emisiji zahtijevaju višefazni niz uzorkovanja i analizu plinskom kromatografijom visoke rezolucije i masenom spektrometrijom visoke rezolucije. Složenost postupka znači i relativno visoku cijenu analize.
• Periodičkim mjerenjem, „pokriva“ se vrlo mali dio ukupnih radnih sati postrojenja za spaljivanje, odnosno mali dio emisije onečišćujuće tvari koja se mjeri, tijekom godine dana. Na primjer, svako periodičko mjerenje dioksina obično uključuje kratkoročno uzorkovanja u trajanju od 6 do 8 sati. Ako se dioksini mjere 4 puta godišnje, a svako mjerenje traje  8 sati, izmjerena je emisija dioksina tijekom svega 32 sata godišnje, odnosno pokriven je djelić od oko 0,4% od približno 8000 sati ukupnog godišnjeg rada spalionice. Analiza emisije dioksina temeljena na ovako kratkom uzorkovanju definitivno nije reprezentativna.
• Periodička mjerenja emisija provode se u uvjetima stabilnog rada spalionice. Najveća prekoračenja emisija, međutim, događaju se tijekom pokretanja i gašenja postrojenja i tijekom poremećaja rada i kvarova u postrojenjima za spaljivanje. Periodičkim mjerenjima ne dobijemo podatke iz ovakvih situacija i mjerenja nisu reprezentativna.

Zaključno

Periodičkim mjerenjima ne dobivamo jasnu sliku o doprinosa spaljivanja koncentracijama onečišćujućih tvari u okolišu za procjene učinaka na zdravlje nije sigurna. Potrebno je više informacija o emisijama, posebno za dioksine i furane, teške metale i lebdeće čestice. Nema dovoljno podataka o sudbini teških metala u sustavima za spaljivanje i učinkovitosti tipične opreme za kontrolu onečišćenja zraka u spalionicama opasnog otpada za kontrolu emisija određenih metala i njihovih soli

Pročitajte

Priča o REC-u: Skrivene emisije najmlađe nizozemske spalionice (original, automatski hrvatski prijevod)